Oprostajno pismo
Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvek. Osecam te pod kozom, kao da mi umesto tople krvi ti teces kroz vene, kao da nikad neces nestati!
Uvek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vecnosti, jer u snovima si tako savrsen, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osecaj da sam tako zasticena, voljena. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna devojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko moze povrediti osobu za koju je uvek govorio da je voli i pricao sve price u koje sam poverovala, a bile su samo reci koje ti nisu i nece znaciti bas nista. Verovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvek slepa.
Ti si to vesto iskoristio. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam volela najvise od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razocarao.
U tvoj zivot je dosla ona koja ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za tebe sam bila samo broj...jedna devojka koja te iskreno i ludo volela. Al tako je to uvek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previse sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti. Dragi moji mama i tata!
Nemojte se ljutiti sto sam ovo ucinila i nemojte plakati...ovo je bio moj izbor, a vi niste nista krivi. Znam da bi mi sada rekli da razgovaram s vama, no da sam ja to mogla, ne bi bilo ovako kako je, zato samo procitajte pismo.
Ja sam napravila ono sto mi je um nalozio, a srce htjelo jer trpiti vise nije moglo svu onu bol koju su mi zadavali ljudi, ako ih mogu uopce tako nazvati, svojim rijecima i dijelima...
Dok nisam izasla van iz svoje cahure mislila sam kako je svijet jedno predivno mjesto i jedva sam cekala da i ja udem u njega, zauzmem se za sve te ljude koji cine nas svijet.
No onda kada sam izasla u svijet, vidjela sam sto se zapravo dogada vani...ljudi nisu imali nijednu lijepu rijc za druge ljude, trazili su samo kako nekome napakostiti iuvriediti ga...nebom nije letjela sreca, kako sam ocekivala, nego je nebo bilo prekriveno tamnim oblacima mrznje, neljubaznosti, svade....
Umjesto prekrasnih pticica koje bi letjela nebom i razveseljavale me svojim prekrasnim pjevom, cula sam samo teske rijeci. Svaki me dan srce sve vise i vise bolilio, svaki dan sam imala u srcu zabodenih sve vise i vise ostrih maceva koji su razrezali moje srce na tisucu komadice, a ja bez srca vise nisam mogla zivjeti!
Ljudi nisu vise ljudi, sada su zvijeri, opasne zvijeri...i vise se moramo cuvati njih nego pravih zvijeri...
I znam da mi je BOG s razlogom dao ovo tijelo, Bog je imao plan za mene, ali duh u meni je posato nemiran, ovo tijelo mu je postalo tijesno i vise ga nie moglo trpiti, bas kao ni ja, jer mu se mnogo ruznih stvari dogadalo bas zbog tog tijela...
Duh je pozelio izaci...pobjeci...nestati....ispariti...uzivati....zivjeti....biti slobodan...
Kao i ja....pomogla sam nam oboma.
Vi ste, dragi moji, ljudi...znam da jeste, da ste ljudi bas kao i ja....jer sam svaku ruznu rijec, svako ruzno djelo, svaki ruzni postupak OPROSTILA! Zaboravila...i sad sam sretna, jer sam ucinila sto mi je Bog i nalozio, oprostila.
I znam da ste i vi ljudi, jer ce te, bas kao i ja drugima, oprostiti...
ZAUVIJEK VAS ANDEL KOJI CE VAS PRATITI I GLEDATI KAKO OPRASTATE I VOLITE!
-pisalo je u pismu koje su otvorili roditelji ove povrijedene djevojke kada su je nasli mrtvu u krevetu...plakali su, ali nisu znali zasto...zato sto je vise nema, zato sto je sada napokon sretna ili zato sto nisu nista primjetili i nisu joj mogli pomoci!
Prestanite vrijedati jedni druge, jer nikada ne znate koliko tu drugu osobu zaista povrijedite i ozlijedite je psihicki. Otvorite oci i pazljivo gledajte, jer se mozda i iza najtoplijeg i najveceg osmijeha skriva velika tragedija, tuga i razocaranost...Mi nismo zvijer, mi smo ljudi, stvoreni da volimo...pa zasto onda to i ne radimo??
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdao, razocarao zauvek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takav u mojim snovima, andjel
RASTANAK
Kazu da su se voleli mnogo bio je od nje stariji mnogo.i kada su murekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.
1)pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka:pisao je da mu je tesko bez nje.
2)pismo-stiglo je mesec dana nakon rastanka:pisao je da je uspeo da nasmeje sunce.
3)pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka:pisao je da vreme cini svoje i da se puno smeje.
4)pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka:pisao je da je bolje sto su se rastali ako bi ih neko vide rekao bi da mu je ona cerka a on njoj otac.
5)pismo-stiglo jedeset godina nakon rastanka:pisao je"ti ces oprostiti sto sam se ubijo dva dana nakon naseg rastanka jer nisam mogao da zivim bez tebe" Ovo pismo su ti pisali moji prijatelji da bi bolje podnela RASTANAK.
SAMO ZA TEBE LJUBAVI MOJA"VOLIM TE MARKO"
| Zivot,bol,ljubav |
Zivot je tako prolazan. Danas si tu,a sutra te vec nema. Ja sanjam ljubav,iskrenu i trajnu. A sto dobijem? Laznu ljubav za koju sam ja mislila da nesto znaci,da je stvarna i na putu da postane velika. Njegova izdaja me proganja,ne da mi mira. Neprestano mislim o poljupcima,dodirima,njeznostima. Zar je moguce da je sve bilo lazno i neiskreno? Ili me je bar na trenutak,makar malo ipak volio. Lakse mi je preboliti bol kad mislim da sam mu ipak nesto znacila.Taman kad prestanem misliti o njemu,on mi se javi. I onda sve ispocetka,ne mogu ga izbaciti iz misli. Svaki dan mi moze biti zadnji. A kako sam prozivjela svoj zivot? Cijeli sam zivot voljela,a nisam bila voljena. Usla sam u vezu s njim bez ocekivanja,bez zaljubljenosti,a on me je potpuno osvojio svojim njeznostima i onda bezosjecajno ostavio. Ostala su samo gorka sjecanja na laznu ljubav i srecu. Ali ne mogu poreci da sam bila sretna uz njega,budeci se pored njega. Zivot je prolazan,ali nadam se da cu jednog dana naci srecu i da ce ova bol prestati i usamljenost proci.... |
Što to bješe ljubav??? 
DALEKO OD OCIJU DALEKO OD SRCA
Oprosti shto plachem
